VJEKO: NATASI...

E ova nasa Natasa... vruce joj za setnju , pa se zavukla u hlad konobe... kisa pada a ona u konobu da ne kisne... kisa stala al' dobro drustvo pa bi da ostane... Ma navukla se na konobu pa jos i narucuje. Kao da je u kafani. Aj' nek joj bude.



Da je spomenula australijske musice u prvoj polovini mog ovdasnjeg zivota bilo bi : "Nikad cuo, sta im fali, mozda ne lete". Da nije problem sto su australijske, nesto na inter-nacionalnoj osnovi. Dok sam zivio na Zlatnoj obali ma ni vidio ih, ni cuo. Mozda ih ni nema. Pojma nemam. Al' ovdje u Toowoombi, e to je vec druga prica. Prije nego pocnem da ipak provjerim sa Andrejem. Djeca u skolama svasta uce. Ja sam davno digao ruke od "upoznajte svoju domovinu da bi je vise voljeli". Koju? I kako da ih sve volim. Kazu prva ljubav zaborava nema. Najbolje je pros'o onaj ko je preskocio. Prvu ljubav.

Sine, sta znas o australijskim musicama? Upitah.

Znam da su dosadne, jako jako dosadne. Zavrati.

Cuj! Dosadne, jako jako dosadne. Malo je rec'. Ma ta muha, muva ...ma,...budala je to. Kad te ona pronadje, pa navali...maho ti i rukama i nogama, ne pomaze. Bjez'o tamo- vamo, naglo mijenj'o pravce...djaba bilo. Uleti u kucu/ auto pa brzo zatvori vrata. Nema vajde. Usla i ona. Nema te brzine da joj nagulis. Kao da se nekom niti vezala za te, pa je neka sile centrifugalno- petalne zadrzavaju u orbiti oko tvoje glave. A target su joj usta/ nos. Nema druge vec da je prikoljes. To, ako si srece da prirodno tuknes pa te samo jedna spopala. Al' ako si upotrebio neki after brijanja tad si pravo na...strad'o. Te after brijanja koristiti iskljucivo sa 'razlogom'. I ako si dovoljno uvidjajan prema 'razlogu', onda isti privedi u zatvorenu prostoriju. Da ti se nebi na otvorenom omakelo pa tresno 'razlog' umjesto musice. Pa onda, izvini. U zatvorenom, nema omakelo.

Al' izbjegavam ja ove price. Jos cu robije zaglavit'. Prikl'o muhu. Ove ekstremne demokratije imaju neke cudne zakone. Nikad ne znas sta te ceka, dok te ne potkaci. A i necu zbog Pedje. On tako lijepo kuka po pitanju biljno- zivotinjskog svijeta da ga je milina citati. Posumi, tvorovi, korov. Poseljacio se pravo. A koja je on faca bio dok je radio kod rodjaka u me. Odjelo, kravata, sportski tip uvjek svjeze obrijan. Ma, on je tol'ki gospodin bio da je u toalet isao autom.

A im'o i ja te glodare. Miseve, pacove tako nesto, posume nisam sigurno. Zbog zakona. Kad to uhvati da se cera po tavanu, tutnji k'o konjica kakva. Samo gledas kad ce plafon popustiti. Sva sreca plafoni fleksibilni i debeli. Imaju bar 6 ako ne i 8 milimetara. Ja se pravo zabrin'o. A on (glodar) skuzim ja, mene prati. Ja u sobu, on u sobu. Ja u kuhinju on za mnom. Ma i u biblioteci mi nije dao mira. Kroz zidove me prati. Kad se svjetla ugase ja samo sto zavucem glavu u cose na jastuk a on pocne grabuckat' s druge strane zida . Pitam ujutro Andreja grebuckal' njemu. Ne grebucka. Skontam ti, mora da je cuo da dobro kuham a on jadnicak gladan. Odmah ti je nabavim one hrane, nije misomor al' je neki ...mor. Pa mi ne bude tesko otvoriti uticnice na zidovima pa usut' im hrane. Oni su se tol'ko najeli da evo ima bar godina kako su poravnili i ne mrdaju. Izgleda da su se prejeli. Nisam skrtario.

Nego, veci su meni problem bile pticice. Dvije, velicine kokoske a naravi djudjanske. Savile ljubavno gnjezdo u oluku, u cosku krova tik meni iznad kreveta. Pa ja kad taman uhvatim najljepsi san, kad ljeti malo pred zoru osvjezi, one se probude. Pa il' se svadjaju il' zornjaka dofate. Kad uhvate da se ceraju po onom plehanom krovu, po dva sata ne prestaju, orgije njihove. Umire se otprilike kad ja vise ne mogu se umirit'. Al' dodje meni jedan dan moj Pedja. Vidim na kamioncetu ima poduze merdevine. Taman. Moj Pedja? Ma ovaj Australac sto mi kosi travu. Pedjom ga zovem. Zamolim ja njega da im razvali gnjezdo, rekoh bespravna gradnja. Povjerov'o, sreca nije trazio papire. Ovdje u Australiji za sve treba dozvola council-a/ opstine. 'Oces tarabu postavit'. Prvo dozvola - plati. Onda iskopaj rupe pa dodju da izmjere jesil' iskopa'o kol'ko treba - plati. Pa plati....A pticice? E one su cucale na tarabi i gledale kako moj Pedja razvaljuje gnjezdo. Kad je on otisao onda sam ja iza prozora cuc'o i gledao ih kako vracaju gnjezdo. Dva mjeseca su me handrile zorom. Sve dok mi nije zalutalo parce zice u ruke. Sjetim se ja blogerske price o pecama. A ja k'o dijete bio nenadmasan u izradi i upotrebi istih. Prvo sam im vratio za spavanje. Kad one navecer zalegnu a ja pod oluk pa kad im zazagam metak odozdo u oluk, zveci im glava dva dana. A preko dana na tarabi kad ih upratim obavezni im sprzim jedan preko bulje...i odselise pticice. Brzo razvalim gnjezdo dok ga kakve homeless nisu upratile i okupirale. Evo i danas mir...

Ostao mi samo onaj sto da prostite sere zeleno. Navecer kad parkiram pred kucu samo nesto pozamasnih krila poleti iz mraka obliznje krosnje. Mrakaca ne sve strane, nema ulicne rasvjete, a poveliko drvo pa ja konto povelika pticurina. Dok jedno jutro nisam imao vremena da saperem ono zeleno sa krova auta pa me na poslu obavjestise da se taj zeleni seronja zove Flying Fox, a wikipedija kaze da je on najveci slijepi mis na svijetu te da je onaj koji je Ljilju i Maria naglo udaljio iz dnevne sobe mala maca za ove nase.

A imamo i Magpie pticurine koje u proljece postaju agresivne te napadaju sve koji prolaze u blizini njihovoga gnjezda. Razlog, mladi u gnjezdu pa za svaki slucaj pikiraju na prolaznike, najvise na bicikliste, dva puta i na Andreja. Mora da je Hitchcock svrac'o u Australiju pa kindapovao ideju za svoj film.

A ii...

http://youtu.be/yyfxBWTWwvM

http://youtu.be/c7Gcg7aNJfE