Pokusavam da se rijesim nekih tehnickih problema kao i onih cudnih znakova kad se ukucaju navodni znaci. Igram se sa settingom i naletim na mogucnost da mijenjam jezik. Super, pomislim, to moze pomoci posto svi pisemo na nasem jeziku... E tu je zapelo. Na kom jeziku> Jer to vise nije jezik. Sad su to jezici i neogranicene mogucnosti. Mada ja i dalje mislim da je to sve jedan jezik jer svi se razumijemo, da su to sve samo varijante, koje imaju vise zajednickoga nego engleski jezik koji se govori u USA, Britaniji, Kanadi ili Australiji. Britanci teze razumiju Teksasanina, Australci Skotlandjanina, nego sto mi razumijemo jedni druge. I pored svih razlika, nikome ne pada na pamet da kroji i naziva nove engleske jezike za svaku zemlju. Zamislite, kanadski jezik ili australijski!? Isto vrijedi i za spanski. Koliko god se u zadnje dvije decenije mnogi trudili da naprave sto vise razlika, moje misljenje da samo budale traze prevode sa jednog on tih jezika na drugi. A ima budala, masala!
E sad, pita mene kompjuter, koji jezik hocu na blogu. Ja provjerih i nadjoh se u muci. Naidjem prvo na hrvatski. Probam. Nije lose. Medjitim, iako nemam nista protiv, ipak ono ozujak, nekako nisam nikad koristio, a ja se tesko mijenjam. Potrazim bosanski. Nema. Hajde srpski. Kad tu nadjem cetiri jezika ili varijante: srpski ( BiH), srpski (CG), srpski (Srbija i CG), srpski (Srbija). Probam prvo taj BiH, kad ono cirilica. Nemam nista ni protiv cirilice. Ali imam neki unutrasnji otpor da je koristim (osim kad citiram Duska Radovica) od onog vremena kad su nas, pocetkom devedesetih, pritiskali njome i ekavicom.
I tako, vratim se ja na seting na Engleskom jeziku, jedinstvenom jeziku svih balkanaca.
Razumijemo li se!?
Tim spikerima 'obektivno' je bilo vrlo tesko. 'Ssubektivno' su se snalazili ponaosob.
ReplyDeleteEvo prvi nepotpisan komentar. Pustam ga jer je izrazio necije vidjenje na pristojan nacin. Cak ne vidim nikakav razlog da ne bude potpisan. I pozvao bi anonimnog komentatora da se predstavi, jer ja ne vidim razloga da se ovdje ne predstavljamo, cak i kad se ne slazemo.
ReplyDeleteJer, tacno je da je nekim spikerima i novinarima (ali ne svim) tada, a i sada, nacionalizam udario u glavu. Tacno je da su oni, ne samo banjalucki, ali sada evo pricamo o njima, veoma doprinijeli da se mrznja i strah sire. Tacno je da su se neki jeftino prodali. Ali isto tako je tacno, da su neki citali te VESTI, i osjecali strasnu nelagodnost, osjecali se kao ljudi zgazeni, jer nisu im dozvolili da govore jezikom, onim koji su naucili i koji je bio dio njihovog bica. Nisu im dozvolili da budu ono sto jesu. A nisu bili u mogucnosti, niti su imali hrabrosti da se javno, jasno i glasano pobune. Tada se za takve pobune gubilo sve. Znam i one koji se jesu pobunili. Znam i da su neki, mozda pametniji i mudriji, uspjeli tu glupost sa nametanjem ekavskog, izmijene i vrate ijekavski.
Čanak, nema problema, ne skrivam se, ja sam. Mislio sam da sam se potpisao, ali vidim da nisam. Izvinjavam se blogerima i tebi,
ReplyDeleteMario