KOJIM JEZIKOM GOVORIMO?

Skoro svaki dan srecem se, cak i ovdje pola zemaljske kugle daleko, sa dilemom, nametnutom ili stvarnom, ali ipak dilemom, kojim mi to jezikom govorimo. Veoma cesto se nadjem u prilici da me ljudi pitaju, nasi ljudi ali i drugi, kojim jezikom govorim, i ja se svaki put nadjem nekako u neprilici. Najcesce odgovorim: "Nasim jezikom." Ali ponekad to nije dovoljno. Sve iznad i preko toga moze izazvati diskusiju koju ja , u principu zelim izbjeci, jer ne znam dokle takva diskusija moze odvesti. Nesto malo sam o tome nedavno i napisao, ali htio bih vam prenijeti sta na tu temu misle i drugi ljudi,  malo vise upuceni u jezik. Blog dovla.net, vodi jedan bivsi kosarkas,Vlado Kaluza, iz Sarajeva, koji sada zivi u USA. Na svom blogu, na kome on okuplja uglavnom finu sarajevsku raju ( naravno i oni ponekada pokazu da i nisu svi, i nisu samo fini), javlja se i bivsi profesor srpskohrvatskog jezika Bato Jeftic, koji sada zivi u Vankuveru. Profesora Jeftica sam upoznao na Vladinom blogu i njegova javljanja citam sa posebnom paznjom jer se iz svakoga moze mnogo nauciti, i ne samo o jeziku..

Ovog puta na temu jezika prof. Bato Jeftic pise:

"Feliks Pašić, publicist i reditelj, razgovarao je sa piscem “Derviša i smrti” 1970-te (Borba). Feliks pita: ”Šta je za vas, koji ste rodjeni i živite u jednoj višenacionalnoj Bosni, jezička tolerancija?

Profesor Selimović : ”Tolerancija je za mene demokratija, osiguravanje prava svakome da govori onim jezikom koji smatra svojim i nista više.. Tolerancija je nenametanje jezičkih normi, pravo svakoga da se služi i varijantno, ako hoće, potpuno odbacivanje svake diskriminacije…”

Feliks: ”Kojom varijantom vi pišete?” Meša: ”Nijednom. Ili ako baš hoćete: svim “varijantama”. Kada pišem, ja stvarno ne bih daleko stigao ako bih mislio kojoj varijanti pripada neka moja riječ.(…). Ja lično, a vjerujem i obični čitaoci, ne broje koje su to riječi zapadne a koje od istočne varijante: ima ih i jednih i drugih, i one se uklapaju u jedan jedinstven, harmoničan jezički organizam koji ne teži ka tome da ispolji varijantnu osobinu, nego jednu humanu misao.Većini pisaca, siguran sam, literatura je važnija od trenutne politike dana.”

Feliks: ” Da li je to razlog što pisci nerado ulaze u rasprave o jeziku?”

Meša Selimović”: Sve te rasprave imaju politički prizvuk, a pisci to ne vole naročito…Riječ je gotovo neukrotiva , a stavljati joj političke prepreke znači još više je stezati, onemogućavati. Pisci zato ne vole da govore o tome…” (Iz knjige ” M.S.”Pisci, mišljenja i razgovori”, str.360 – 363. IP “Sloboda”, Beograd i IP “Otokar Keršovani”, Rijeka,1975.god.)."

Dileme a i odgovori koji nudi Mesa Selimovic su veoma aktuelni i sada.

Zanimljiva je i mala studija O nazivu jezika koju prof. Jeftic objavljuje u dovla.net, 2007. godine.

Za one koji imaju zelje i vremena da saznaju vise o dilemama veznanim za jezik, o raspravama o jeziku koje su se vodile mnogo ranije, a i danas su veoma aktuelne, nudim da procitaju zanimljivu studiju Mese Selimovica iz 1967. godine "Za i protiv Vuka" .