NAKON FESTE

Sada, kad je prosla i festa i mamurluk, kad smo prebrodili te prve dane, da vam se zahvalim, svima vama koji ste se javili a i vama koji niste, ali ste citali i provjeravali sta se to u konobi desava. Znam ja, javicete se vi kasnije, kad osjetite atmosferu.



Ceh je slijedeci: moja Ljilja, Prezo, Mario, Fuad, Gugi, Caja, Marinka, Lazo, Vjeko, Sejo, Sveto, Mirso, Barbara, Penso, Ado, Alma, Njaka, Made, Natasa, Ranko-Abu, Gele, pa i nas podmladak Ervina, Neso i Maja, svi su platili po jednu turu. Sad vi prebrojte koliko je to pica popijeno. Vecina se, naravno, prebacila na bezalkoholna pica, ali bilo je i onih, necemo ih 'imentovati', kojima se nije dalo nigdje prebacivali. Neki od njih, od te prve noci, nisu vise ulazili u konobu. Poznavajuci ih, znam da se sad popravljaju u nekoj od svojih baza gdje je tiho i gdje ih niko nista nece pitati. Ostali nisu imali sansu da plate ni jednu turu. Na sta bi to licilo da su imali?! Posto sam i ja financijski dobro prosao, slijedece nedjelje je svaki dan jedna tura od mene a bice i sira i prsute.



Da odgovorim na neka od pitanja koja su mi postavljena u medjuvremenu.



Sta je koncept ovog bloga?

Koncept je da se sastajemo, druzimo, pricamo, prisjecamo, planiramo i ostanemo bar ovako virtuelno zajedno, sve dok nas to zabavlja i ne oduzima previse vremena. Onog trenutka kad, i ako, sve to prestane, necemo dalje na silu. Tada smisljamo nesto drugo. Naravno, ko dobaci...

Koje teme?

Sve koje nas interesuju, recene tako da nikoga ne vrijedjaju, i za koje i Kerber misli da ima zainteresovanih.

Kako cesto?

Kad ima tema i inspiracije. I vremena da se pripreme. Ovo se odnosi na sviju nas, ne samo na mene.

Ko pise?

Svi koji to zele. Sto je vise vas vrijednih, meni lakse i duze ce trajati. Ali i kad se ne javljate, ja se ne ljutim. Ja cu pisati kad imam o cemu da pisem, vi cete komentarisati ili samo citati...

Zasto konoba a ne kafana?

Zato sto mi je kafana, kao i mehana uvijek bila nekako gruba rijec. Restoran, nekako sterilan. A kad me neko zovne u konobu, meni toplo oko srca.

Zasto naziv konobe Parkic a slika Vrbasa?

Kako to i Sejo objasni, Parkic je oznacio dio nasih zivota. Ostali vazni banjalucki toponimi su vec bili zauzeti kad sam ja pocinjao ovaj blog. Sliku parkica, onog koga pamtimo sa neinventivnim ali nama dragim spomenikom od sedre, nisam jos nasao.

Sta ce taj Kerber raditi?

Odabirati sta je to za objaviti, a sta ne, bilo to tema ili komentar.

Hoce li otjerati finu raju, onako ruzan na ulazu?

Nece. Finu raju nikad niko nije tjerao. Jeste Kerber ruzan, ali je dobrocudan. Ne donosite mu hranu. Jede samo iz vlasnikove ruke.

Sta kad on odluci da neko ne moze uci?

Nema ljutis ako Kerber kaze ne. Drugi put ce mozda biti drugacije.

Hoce li biti politike?

Naravno. Politika je svugdje oko nas. Ko kaze da je nema i u sportu, cak i u braku!? (Sad sam malo pretjerao, a mozda i nisam...) Svugdje. Cak i medju pticama. I tu ima politike. Neko voli slavuje, neko galebove, a neko orlove. Neko dvoglave... Sve moze biti politika a i ne mora...



Pitajte i dalje. Ako ne znam odgovor sada, naucicu. A pitacu i vas.

Sjecanja blijede. Treba ih zabiljeziti.



Canak