OTOK MANITOULIN (2)

(nastavak)

Kako su ovi krajevi naseljavani? Osvajaci iz Engleske i Francuske su, sireci svoju vjeru, dolazili u kanuima rijekom koja se sada zove Francuska rijeka. Neki su zastajali, osnivali naselja, privlacili Indijance sebi i svojoj vjeri. Drugi su nastavljali dalje. Tako je jedna grupa stigla i do ovog otoka. Pravilo za doseljenike koje je uspostavila Engleska vlast je bilo: Uzmi zemlje koliko ti treba, i ako slijedece tri godine uspijes prezivjeti na njoj, tvoja je.

(Vikendica u kojoj smo odsjeli)

Tako su se bijelci uvukli u teritorije izmedju Indijanskih plemena, sto je izgleda i Indijancima odgovaralo, jer se nisu vise kao ranije, sudarali i tukli izmedju sebe. I prihvatili su te bijelce. Nisu dirali jedni druge. Nisu se mnogo ni druzili. Kako vrijeme cini svoje, Incijanci su prihvatali prednosti civilizacije koja je dosla sa bijelcima. Ne zive vise u satorima , vec u kucama koje im je izgradila vlada Kanade. Ne jasu konje , vec voze kamioncice. Oslobodjeni su placanja poreza. Vecina je na drzavnoj pomoci, od koje se, i bez ikakvog rada , moze zivjeti. I tako zive. Samo poneko radi. Vecina dodatno sverca pice i cigarete. Kod njih su cigarete jeftinije za 3-4 puta od regularne cijene, jer ne placaju poreze. Svim tim povlasticama datim Indijancima bijelci ciste svoju savjest, jer ovaj kontinent su osvojili genocidom nad starosjediocima. Indijanci nastoje da sacuvaju svoju tradiciju, i koliko je to moguce uspore neminovan dolazak zapadne civilizacije. Muskarci jos uvijek vezu repove. Pogled koji upucuju bjelcu turisti nije prijateljski i ne preporucuje se uspustavljanje kontakta ako nije neophodan. Pored sverca, uglavnom se bave izradom svojih umjetnickih djela i to prodaju bijelcima, turistima. Jos se uvijek svadjalju izmedju sebe ali se ne ubijaju.

Bar ne tako cesto kao ranije. A bijelci, potomci onih koji su se prvi doselili, su posebna prica. I oni su prihvatili neke osobine Indijanaca. Ne vole nikoga ko dodje sa strane; ni turiste od kojih zive. Vrlo su cudni, grubi, drski, u svakom susretu, u prodavnici, na putu... Ako se izgubis i pitas nesto, neces dobiti odgovor jer oni uglavnom 'nece znati'... Prodaju polako zemlju koju su njihovi preci osvojili. Tu sada stanovnici velikh gradova Kanade grade kuce, koje im sluze kao vikendice, ili za zivot u penziji. Sada su na ostrvu pola stanovnika bijelci a druga polovina Indijanci koji zive u sedam zona, oznacenih granicnim linijama i na kartama. U tim zonama zivi sedam razlicitih Indijanskih plemena. Zajednicki im je otok i izbori. Pred izbore, kao i svugdje, stranke nastoje da pridobiju sto vise glasova. To je za indijanske poglavice zlatno doba. Tada, u pregovorima sa strankama, isposluju gradnju skole, ponekad i fabrike, uz obecanje da ce glasati za odredjenu stranku. Nakon izbora, pobjednik izgradi fabriku a sefovi, poglavice masine iz fabrike rastave u dijelove i prodaju. Od zarade pokupuju nove kamioncice i tako zive i duvaju se slijedece cetiri godine, do novih izbora... Zvuci li ovo nekako poznato?!