LJILJA C.: PRIJATELJSTVO IZ SKOLSKIH DANA

Pocecu sa kratkim uvodom da se kraj bolje razumije...oh, ne necu od '45 bilo bi malo puno, pocecu od '69.....

Te godine bi u nasoj Bluci zemljotres i "MIRKO VISNJIC" skola ode u Mostar-Bunu.Bile smo nas cetiri u sobi Vesna,Amira,Bilja i Ljilja, sve smo dijelile , dozivljavale i prezivljavale zajedno.

Rado se sjecamo tog naseg odrastanja,prvi put daleko od kuce ( a mi nit' uzmi nit" podaj)klinke....

Odrastose i klinke,svaka zavrsava vec sta zavrsava i zivot se koluta dalje...

Zbog prirode nasih poslova kontakti su nam malo opali ali uvijek sve znamo jedna o drugoj.Nasa Amira je vrlo rano otisla u Sloveniju, radi posla, zatim u Bec gdje je i danas.



Vesna, Bilja i ja kaskamo jos u Bluci, tada.

Dodjose na red i udaje,djeca i nasi neki novi zivoti.

Svaka od nas ima svoj zivot i svoju zivotnu pricu.Pricale smo.

Ako je koja kojoj mogla pomoci ako je trebalo, bile smo uvijek tu.

Nismo bile naporne ni intezivne,ostao je osjecaj i spoznaja da se imamo kome obratiti u svako doba.



Dodjose neka luda vremena.....koja nam donesose cetiri razlicita pasosa.

I tako se prosle godine rodila ideja o ponovnom nasem susretu , sve cetiri zajedno,nakon 40 godina.

Vjerujte dogovor nije dugo trajao.

Iz BiH Bilja, iz Svedske Vesna,iz Austrije Amira i iz Canade Ljilja

sastale smo se na prelijepoj Korculi.

Provele smo nezaboravne dane uz pricu i puno emocija.

Ispricasmo puno nekih prica i sto je najvaznije razumjele smo se.

Ne , ni tih 40 godina nas nije promijenilo.

Danas smo u jos jacoj i zrelijoj vezi i mislim da cemo veoma brzo ponoviti nas susret.

Ovu pricu posvecujem Vesni,Amiri i Bilji i svima vama koji ovo isto mozete napraviti.

Taj osjecaj se ne moze zapravo ni opisati, jednostavno zaboravis godine

i ponovo si mlad...(naravno sva ogledala posakrivamo i pravimo se lude). Fino nam!