Dan Grada!
Dan kada su partizani 1945. godine oslobodili nas Grad od fasista.
Taj dan je uvijek bio nekako poseban.
Pocetak proljeca. Aleje olistale.
Behar posvuda.
Ulice ociscene. Baste uredjene. Cijece.
Okolna brda svojim beharom doticu centar.
Pioniri uvjezbavaju pjesmice.
Skolsko igraliste oprano smrkovima. Asfalt crn.
Razrednik Ibro nekako svecano ozbiljan.
Podigao obrve i uzdigao glavu.
Ruke u zadnjim dzepovima hlaca.
Cuti i nadgleda.
Taj je dan uvijek bio nekako poseban.
Ali taj dan 1963. godine, za mene najposebniji.
Pred odbornicima trebam predsjedniku Odbora Voji Mitrovu, ispred pionira Grada, cestitati dan Grada. Sedam dana ranije poceo sam uciti napamet tekst koji sam dobio.
Ja sam ga naucio vec prvi dan, ali sam to morao potvrditi pred nastavnicom i ljudima iz Prosvetnog, iz dana u dan u tih sedam dana i to po nekoliko puta. I sada znam tekst:
„Drugovi odbornici. Dozvolite da vama, narodnim odbornicima, grada Banjaluke, ispred pionira, cestitam 22. April, dan naseg lijepog grada...“
Moralo je to biti izgovoreno bez zamuckivanja i bez greske.
Taj dan, od ranog jutra nekakava lijepa nervoza.
Pripreme. Pitanja bezbroj. Kratke ili dugacke hlace?
Ako kratke-onda idu dokoljenice.
A one su tako zenske. To muskarci ne nose. Necu kratke!
Koju kosulju? Hoce li se vidjeti da mi je ova prevelika?
A kapa-bijela. Velika i ruzna. Pada do usiju.
Otkud sada ova bubuljica!? I to bas kod usne. Svi ce je vidjeti.
Kosa je dobra, zalizana.
Obicno nisam imao tremu ali me sve te pripreme ucinile nekako nervoznim.
Ali kad sam usao u salu i zakoracio prema bini, pracen briznim pogledina ljudi iz Pedagoskog zavoda, sve je to nestalo.
Svoj tekst sam izdeklamovao bez greske, kao da sam ga sam smislio bas tada.
I na kraju, iako mi je kapa pala i cak pokrila jedno uvo, cuo sam veliki aplauz u Sali Doma Kulture.
Sve je proslo dobro. A i kako bi drugacije! Jedino sto je drug predsjednik Vojo Mitrov tih dana bio bolestan, pa sam cvijece predao drugarici potpredsjednici Vidi Karabegovic. Ali to nije umanjilo moju radost i ponos.
Za 22. April i danas se u Gradu polazu vijenci na biste narodnih heroja iz Drugog svjetskog rata. Tog dana se i danas na mali trg ispred Cajavecevog hotela okupe antifasisti Grada. Procitao sam da je program proslave slican onima koje smo nekada imali, sa atletskom i biciklistickom trkom ulicama grada, koncertima, recitalima... Sve kao nekad...Da li bas!? Meni na zalost nije.
Na dan Grada, 22. April, sjecam se i mog prijatelja i druga Ive Mazara, sina Drage, jednog od tri brata Mazara, tri Narodna heroja. Prije cetiri godine, nakon okupljanja i polaganja vijenaca, nakon susreta sa prosloscu, svjestan sadasnjosti i neizvjesne buducnosti, ranjene duse i narusenog zdravlja moj prijatelj i drug, moj Ivo nije izdrzao. Vratio se kuci i presudio samom sebi.
No comments:
Post a Comment