Vracam se stazom pored rijeke sa stapom u ruci.
Predivno pomalo svjeze jutro.
Sunceve zrake pretvaraju brzake u srebrni filigran.
Njih dvoje sjedne na obali i ljube se.
Ona uredno zamotane glave u hijab.
On crn, paperjaste brade.
Skolske torbe pored njih.
Spustim pogled da im ne smetam.
Ali ne odolim i opet ih pogledam.
Ljube se.
Pogled mi se susretne s njenim. Ja postidjen, brzo ga spustim.
Ona me ni ne primjecuje.
Ljube se.
Ubrzam. Ne zelim da svojim prisustvom prekidam njihovu srecu..
Jer oni su u ovom momentu najsretniji par na svijetu.
Osim ljubavi, oni ne osjecaju, ne vide, ne cuju nista drugo.
Ne vide ni slucajne prolaznike; ni prelijevanje sunca u vodi.
Ne cuju sum brzaka.
Cuju samo otkucaje srca.
Nihova ljubav je sada jaca i od skole, porodice, tradicije, vjere...
Vjerovatno nisu ni svjesni koliko su sretni zbog onoga sto sada dozivljavaju.
Jer, ako zivot jednog dana pobijedi njihovu ljubav; ako ih rastavi,
njima ce ostati sjecanje na danasnji dan,
na svetlucave brzake ciji sum nisu culi,
na prolaznike koje nisu vidjeli,
na bezgranicnu ljubav koju danas osjecaju...
Zasto se danas osjecam usamljenom, ljubavi moja?
ReplyDeleteOsjecas se usamljenom ljubavi moja, zato sto se osjecas napustenom,
Osjecas se napustenom, zato sto nemas nikoga pored sebe da te zagrli
I da te prihvati bez ikakve primjedbe ili potrebe da bilo sto mijenja kod tebe,
I da te bar malo pomiluje iskreno i mozda napravi topli caj.
A osjecas se tako zato sto zaboravljas da ipak takav netko postoji,
Iako daleko od tvoga tijela, ali jako blizu tvojoj dusi,
Koji te voli bas takvom kakva jesi ukljucujuci i nos sto curi,
I koji bi te sada, upravo sada, poljubio i digao iz kreveta
Da vidis kako se lijep dan budi samo zbog tebe draga moja,
Da te podsjeti da postojis i da kroz tebe tece ljubav kao rijeka
Ljubav kao nepresusna rijeka
Koja se ponekad uznemiri jer nema usca na vidiku
Ali koja i dalje tece jer svaka rijeka tece prema uscu
Osjecas se tako i zato sto sve ovo vec znas
I sto tesko mozes prihvatiti da sva ova ogranicenja moraju postojati
Jer si na trenutak zaboravila da postoji prostor na dohvat tvome bicu
Gdje nema nikakvih ogranicenja
Ali kojeg se pomalo bojis jer te uhvati mala drhtavica
Kada ugledas ono sto stvarno jesi - ljubav.
Draga Biljo,
ReplyDeleteAko sam dobro razumio sta je pisac (Predrag) htio da kaze; poziva te u riBARENJE.
Predraze, raduje me sto je tvoja prica potakla anonimnog pjesnika da ovako lijepu pjesmu ljubavi objavi, mozda sada i napise.
ReplyDeleteUvijek se pitam koliko su duboki bili ili jesu osjecaji kad se osjeti potreba izraziti ih i rijecima, i o kakvom se talentu radi kad ih izrazi ovako lijepo.
Nadam se da ih je zena kojoj su upuceni procitala ili ce ih procitati.
Nama ostaje nada da ce se anonimni pjesnik javiti s jos kojim svojim uratkom.
Ljubav iako nije direktno upucena nama, ona to u konacnici jest, oplemenjuje nas.
Natasa
Javio mi se i jedan fini gospodin dva puta, jednom kao Anonymous, drugi put potpisan kao Juka. Njegove vulgarne komentare necu objaviti ali posto me nazvao jarom, ne mogu ga potpuno ignorisati. Posto mislis da je sve ovo sviranje na nekom instrumentu koji ne sluzi toj namjeni, nadam se da si ti bar izvjezbao i savladao dobro to sviranje pa znas da li je to dobro ili lose. Mene, niti nas ovdje, to ne interesuje.
ReplyDeleteI jos nesto "Juka jarane", prebaci se na neke druge stranice gdje ces uzivati u tim instrumentima do besvjesti. Nije ova stranica za tebe! Ostaj mi u zdravlju i vjezbaj i dalje!