Saturday, May 1, 2010

RANKO: CILLI THE POODLE

Sta nam onaj Vjeko radi, prvo je uvalio mene na blog, a sada I Cillija





Cilli The Poodle

Rodjen u Australiji 6. Decembra 2001 od majke Sare i oca Curle Cloe, Cilli, je skoro idealan primjerak svoje rase i nezvanicni sampion. Tu se najvise ugledao na tetku Henrietu koja je osvojila mnoge sampionske naslove prije nego se posvetila familiji. Nezvanicni, jer je dosao u obicnu bosansku familiju bez pedigree na koju je on ponosan. Zato osim tecnog engleskog, australijska verzija, razumije bosanski pa cak i hercegovacku varijantu, kao naprimjer “sijedi”. Dok je bio mladji bio je veliki zavodnik dok ga jedan ljubomorni bokser nije uhvatio u cinu preljube i skoro mu dosao glave. To ga je prilicno smirilo iako i danas potajno, preko ulice, pogledava mladje dame.

Cilli ima i svojih deset zivotna pravila koja ja vec godinama bezuspjesno pokusavam da usvojim:

• Prva stvar ujutro a i poslije svakog izlezavanja protezanje.

Nije vazno sto si stariji pa vise nisi brz kao nekad, elasticnost je bitna i ne smije se zapostavljati.

• Nije lose biti zgodan, ali ne treba zbog toga biti uobrazen, jer nije to tvoja zasluga. Tu prirodnu nadarenost treba iskoristi da se stekne sto vise prijatelja a korisna je i kod slikanja jer kad poziras ne moras uvlaciti stomak i podizati bradu.

• Ne treba se po svaku cijenu sprijateljiti sa komsijom, samo zato sto je on doktorski pas i njegov gazda vozi Mercedes. Treba biti svjestan svojih vrijednost.

• Ne treba biti zavidan kad ti najbolji prijatelj ima vecu kucu jer njegova kuca je i tvoja.

• Cinjenica da ti je prijatelj star i ruzan nije vazna. To su prirodne stvari koje ne bi trebale da imaju veze sa prijateljstvom. Cilli ima jednookog, zapustenog, prijatelja Djejka, ciji vlasnik skuplja konzerve i prazne flase po parku.

• Sa slucajnim poznanicima je lijepo popricati, ali ne po svaku cijenu. U koliko su loseg raspolozenja, bolje ih je zaobici.

• Kad se na tebe neko izgalami, ignorisi ga jer ko zna koji je njegov problem. Najbolje je povuci se negdje u cosak i grickati kost, jer to opusta, a pametniji popusta.

• Ne vrijedi biti zlopamtilo, svako ima losih momenata. Zato uvijek pridji prvi i pokazi da nisi ljut.

• Obraduj se kad vidis poznate jer svakome je drago da mu se neko obraduje.

• Zbog zgodne dame, sa druge strane ulice, nije sramota udariti glavom u banderu. Cilliju se to dva puta desilo.

Pricam ja sa komsinicom iz ulice dok Cilli strplivo ceka sjedeci na betonu. Njen petogodisnji unuk gura plasticna kolica na tockovim pa pravo na Cillija. Ustane ovaj i odmakne se na travu a mali za njim uporno gurajuci kolica na njega. Bjezi Cilii dalje a mali ne odustaje. Tako bjezeci u krug dodje do mene i pogleda prema meni kao da ocekuje savjet. Kad je vidio da od mene nema pomoci on saceka da malac opet dodje do njega, brzo ga zaobidje a onda dize zadnju nogu na njega…

Igraju se sedmogodisnji Alan i Cilli u dvoristu. U jednom momentu dolazi Alan sa loptom pod miskom, a za njim Cilli, obadvojica prljavi i mokri. Alan place. “Sta je bilo?” pitam ja.

“Neda mi Cilli da mu dam gol.”

14 comments:

  1. Ranko, lijepa priča. Dopada mi se i priča i pas. Nemam uslove da imam svog psa, ali se družim sa prijateljevim.

    ReplyDelete
  2. Lijepo, u svakom pogledu, a njih je podosta.
    Natasa

    ReplyDelete
  3. Podrzavam prethodne komentare.

    ReplyDelete
  4. Cilli je moja dika i ponos. Kad neko meni i zeni kaze da smo ruzni, a mi odmah u glas: “Nismo svi, da nam vidis Cillija!”

    ReplyDelete
  5. RanKEC,

    Stalno rondas (i tamo i ‘vamo) kako sam te 'uvalio'. A odavno se prica o knjizi, a poslo i o filmu. Hajde da mi potpisemo ugovor o daljnoj saradnji, da ja ne bih prosao sa tobom kao Minimaks sa Brenom. Od love nista nije vidio, jedino mu ostalo da prica kako je on prvi ...

    Predraze,

    Gdje nestade ‘ona’ slika? Samo te gledam. A upozoravas Bruju, Ranka i mene da pripazimo kako se “odrazavamo”.ccc

    ReplyDelete
  6. Fin i mudar gospodin je ovaj peso, no imam osjecaj da ne bi bilo pametno zamjeriti mu se.
    Ljubica

    ReplyDelete
  7. Opet ti Vjeko! Ona nasa draga kolegica te zaista uputila u tajne kontrole kvaliteta. Slika koja ti nedostaje je sklonjena jer se nekako nije uklapala u prvomajski ambijent. Cuj, Klintoni, Monika, cuko i Prvi Maj. Ne ide... Mozda je i vratim ako insistiras...
    Bruja, karanfil je ubrala Natasa, ne ja. Ja zaboravio..

    ReplyDelete
  8. Jest u neku ruku i ubrala, al bogami i simpatije.

    ReplyDelete
  9. Ne znam zasto Ljubice ali imam osjecam da Ti volis mace. Cilli je ko maca, posebno sa zenama. Da slucajno zivis u Zagrebu mogla bi pitati i njegovu mamu!?
    Sreo ja starijeg covjeka iz Zrenjanina, koji je dosao u posjetu sinu i on mi kaze: “Kakav su bre svet ovi Australci, izvode kucice u park a deca im sede kod kuce? Nije ni cudo onda kad odrastu da nose nausnice i piju pivo, ko zene.”
    Pozdrav Ranko

    ReplyDelete
  10. Slabo ces Ti Vjeko zaraditi pare na mom pisanju. Morat ces sam poceti da pises scenario. Za pocetak bi mogao da ispricas dozivljaje kod Majkla. O njemu bi se mogla knjiga napisati. Evo ja cu samo jednu kratku:
    Idu Majkl (35) i njegov otac, obadvojica zafrkanti, pored psa koji, sjedeci na ulici, se lize izmedju zadnjih nogu.
    “Joj sto bi ja volio da to mogu,” kaze Majkl ocu!
    “Ja mislim da bi ti on dozvolio, samo ga prvo moras pomilovati,” kaze mu otac.

    Pozdrav Ranko

    ReplyDelete
  11. " Prostace moj neodoljivi ", napisala je davno,davno jedna dama jednom jako poznatom romanopiscu. Kazu da je dama bila zeljna slave, a poznati pisac bio beskrajno zaljubljen u njena beskrajna imanja. Osamnaest godina su kocije prevozile ljubavna pisma na relaciji Ukrajina Pariz, a onda su se ozenili. Par mjeseci poslije pisac je umro u bolnom saznanju da se ozenio strankinjom.
    Evelina H.
    PS: Ranko, odacu im ime onog parfema; zove se Dobre vibracije.

    ReplyDelete
  12. Znaci tu lezi tajna Rankovog uspjeha: "Dobre vibracije". (Poslusajte pod MUZIKA)
    Na zalost ovdje u Sjevernoj Americi taj se parfem n moze kupiti. Mozda u Evropi.
    Uskoro idem u Banjaluku, preko Zagreba. Mozda Evelina H. zna, moze li se taj carobni parfem pronaci u Zagrebu?

    ReplyDelete
  13. Laknulo mi je da je Avelina H a ne Z. Draga moja gospodjo H. Ne znam da li je to neko vec rekao, ali zivot je prost a ja sam obicni posmatrac zivota. Sto se mirisa tice miris mora i lavande su mi bili i ostali najdrazi.

    ReplyDelete
  14. Oprezno s mirisima. Strpljivo traziti onaj koji navise odgovara nasoj kozi, i pritom potrositi puno para. Ja sam trosila prilicno nerazumne iznose na parfeme, ali kako je to bilo jedino nerazumno sto sam radila, lako sam si prastala. A i dragi je bio galantan, moram priznat.
    Sad vise nema parfema, sve su to neke parfemske ili toaletne vodice, pa kad se ujutro probudite nema onog finog mirisa koji nas u blagim tragovima podsjeca na lijepo provedenu noc. A cijene, boli glava...
    Strankinja

    ReplyDelete