RANKO: CILLI THE POODLE

Sta nam onaj Vjeko radi, prvo je uvalio mene na blog, a sada I Cillija

Cilli The Poodle

Rodjen u Australiji 6. Decembra 2001 od majke Sare i oca Curle Cloe, Cilli, je skoro idealan primjerak svoje rase i nezvanicni sampion. Tu se najvise ugledao na tetku Henrietu koja je osvojila mnoge sampionske naslove prije nego se posvetila familiji. Nezvanicni, jer je dosao u obicnu bosansku familiju bez pedigree na koju je on ponosan. Zato osim tecnog engleskog, australijska verzija, razumije bosanski pa cak i hercegovacku varijantu, kao naprimjer “sijedi”. Dok je bio mladji bio je veliki zavodnik dok ga jedan ljubomorni bokser nije uhvatio u cinu preljube i skoro mu dosao glave. To ga je prilicno smirilo iako i danas potajno, preko ulice, pogledava mladje dame.

Cilli ima i svojih deset zivotna pravila koja ja vec godinama bezuspjesno pokusavam da usvojim:

• Prva stvar ujutro a i poslije svakog izlezavanja protezanje.

Nije vazno sto si stariji pa vise nisi brz kao nekad, elasticnost je bitna i ne smije se zapostavljati.

• Nije lose biti zgodan, ali ne treba zbog toga biti uobrazen, jer nije to tvoja zasluga. Tu prirodnu nadarenost treba iskoristi da se stekne sto vise prijatelja a korisna je i kod slikanja jer kad poziras ne moras uvlaciti stomak i podizati bradu.

• Ne treba se po svaku cijenu sprijateljiti sa komsijom, samo zato sto je on doktorski pas i njegov gazda vozi Mercedes. Treba biti svjestan svojih vrijednost.

• Ne treba biti zavidan kad ti najbolji prijatelj ima vecu kucu jer njegova kuca je i tvoja.

• Cinjenica da ti je prijatelj star i ruzan nije vazna. To su prirodne stvari koje ne bi trebale da imaju veze sa prijateljstvom. Cilli ima jednookog, zapustenog, prijatelja Djejka, ciji vlasnik skuplja konzerve i prazne flase po parku.

• Sa slucajnim poznanicima je lijepo popricati, ali ne po svaku cijenu. U koliko su loseg raspolozenja, bolje ih je zaobici.

• Kad se na tebe neko izgalami, ignorisi ga jer ko zna koji je njegov problem. Najbolje je povuci se negdje u cosak i grickati kost, jer to opusta, a pametniji popusta.

• Ne vrijedi biti zlopamtilo, svako ima losih momenata. Zato uvijek pridji prvi i pokazi da nisi ljut.

• Obraduj se kad vidis poznate jer svakome je drago da mu se neko obraduje.

• Zbog zgodne dame, sa druge strane ulice, nije sramota udariti glavom u banderu. Cilliju se to dva puta desilo.

Pricam ja sa komsinicom iz ulice dok Cilli strplivo ceka sjedeci na betonu. Njen petogodisnji unuk gura plasticna kolica na tockovim pa pravo na Cillija. Ustane ovaj i odmakne se na travu a mali za njim uporno gurajuci kolica na njega. Bjezi Cilii dalje a mali ne odustaje. Tako bjezeci u krug dodje do mene i pogleda prema meni kao da ocekuje savjet. Kad je vidio da od mene nema pomoci on saceka da malac opet dodje do njega, brzo ga zaobidje a onda dize zadnju nogu na njega…

Igraju se sedmogodisnji Alan i Cilli u dvoristu. U jednom momentu dolazi Alan sa loptom pod miskom, a za njim Cilli, obadvojica prljavi i mokri. Alan place. “Sta je bilo?” pitam ja.

“Neda mi Cilli da mu dam gol.”