Od blogerice Niskane iz Zagreba dobila sam informaciju o izlasku knjige "Tudjinci" ciji je autor nasa sugradjanka Seima Visic. Znajuci naziv izdavaca nazvala sam ga i dogovorismo se da dodjem po knjigu.
Knjiga je izisla iz stampe ali jos nije pocela prodaja. Ja sam je dobila na poklon.
Za to popodne sam je procitala i po prvi put se susrela sa dogadjajima i prezivljavanjima svih izbjeglih i raseljenih po Zapadnim dijelovima Evrope.
Dok se vama to sve dogadjalo mi u podrumima Sarajeva nismo imali pojma.Zivjeli smo razlicite patnje na svim djelovima zemaljske kugle.
Odlucila sam se Canak da ovo dostavim tebi, jer mislim da ce mnogi koji su ovo prezivjeli osjetiti to snazno, kao sto sam ja dozivjela knjigu "Top je bio vruc " od V.Kecmanovica koji je za nju dobio Mesinu nagradu u Srbiji. Opisan je rat u Sarajevu onako kako ja jos drzim svoj dnevnik, pisan svakog dana, na jedan poseban nacin. Ja preferiram manjinske knjizevnike na ovim prostorima. Radmila i Vladimir to zasluzuju.
Mislim da i Seima Visic treba da to ocekuje kao manjinski knjizevnik iz B.Luke, od vas "sadasnjih sunarodnika " po bijelom svijetu.
Knjiga je ilustrovana predivnim crtezima Enke Kadenica a prvi predgovor je napisao uvazeni profesor Muhamed Filipovic.Dajem sebi slobodu da ga prepisem, a vama izbor i strpljenje da ga procitate.
Knjiga ima posvetu:"Ovu knjigu posvecujem mome suprugu, djeci, prijateljima i svim prognanim sirom svijeta."
"Citajuci jos prvo Seimino djelo - "Sjecanja na oteti grad", shvatio sam da se radja jedna nova vrsta literature u nas, da je ona znacajna i da je znacajno osobito to sto je pise jedna zena. Znao sam da su zene u nasoj kulturi moralni i emocionalni centar zivota i da ustvari one modeliraju cijeli nas zivot,sto zapadni covjek ne moze da razumije, jer je za njega formalni status najbitniji a ne stvarna uloga.
Na to nas upucuje izuzetna pozicija majke i sestre u nasem osjecajnom ragistru.To su dvije zenske osobe koje imaju status nepovredivih vrijednosti cije se zelje i teznje ispunjavaju bez pitanja i trazenja razloga.Tako je naime kod nas u Bosni.
Pomislio sam : evo tog zenskog pisma koje nam treba....
Ovdje sam u literaturi Saime Visic , vidio jednu vrstu zenske prirode koja ima centralnu zivotnu funkciju i snagu i koja nastoji da smiri zivot , da izravna strasti, da normalizira stanje osjecanja i duse i da ne dozvoli ekscitaciju svijeta kojeg voli i do kojeg joj je stalo, a pogotovo da ne dozvoli da se mrznja useli u nase duhove, da se ne dozvoli da nam ona diktira osjecanja i duhovni zivot i da ispunjava nase snove i nakane , te da je se oslobadjamo kao najgore posasti koja nas moze zadesiti."
Ovaj dio je vec dovoljan da shvatite o kakvoj se knjizi i osobi radi.Ako budete dolazili ili prolazili kroz Sarajevo slijedece ljeto mislim da ce se moci naci u knjizarama.Ja sutra idem na duze u Sibenik, ali kad se vratim ovde cu pomoci da je sto veci broj izbjeglih i prognanih procita.
Suzama nije bilo tesko naci put citajuci je, ali sa nekim olaksanjem da svugdje na svijetu postoje dobri ljudi koji znaju prozivjeti tudju nesrecu.
Pozdrav Saima
No comments:
Post a Comment